Trešnjin cvijet ili japanski Sakura jedan je od najvažnijih simbola japanske kulture. Predstavlja ljepotu, buđenje i prolaznost. Svojom krhkošću i kratkim vremenom koje je prisutan, trešnjin cvijet simbolizira svijest o zahvalnosti. Samo čovjek koji je zahvalan za sva iskustva života, ugodna i neugodna, bez izbora i biranja, jednostavno zahvalan za ono što mu je dano, jer zna da mu je dano od Božanskoga, može biti potpun i predan. Sa tim dolazi i svijest da mu je svako iskustvo dano kao odgovor na traženje njegove duše, jer je potrebno za njegov rast.
Zen priča o prihvaćanju sa zahvalnošću:
legenda kaže da je lijepa i mudra Rengetsu bila na hodočašću i jedne je
večeri došla u neko selo. Budući da se spuštala noć, zamolila je
stanovnike da joj pruže prenoćište. No, kako je prenosila Zen - a Zen je
za svijest prosječnih ljudi bio silno revolucionaran i radikalan jer je
drmao njihove temelje, zbog čega ga nikako nisu mogli prihvatiti te
donosio transformaciju svijesti, koje su se bojali – nitko je nije želio
ugostiti. Štoviše, nisu joj dopustili niti da ostane u gradu, nego su
je izbacili u divljinu. Bila je hladna noć, a Rengetsu gladna i bez
prenoćišta. Nije joj mnogo preostalo, pa je složila utočište ispod nekih
stabala u poljima. No, kako je bilo istinski hladno, nije mogla duboko
zaspati. A bilo je i opasno – divlje životinje su lutale okolo. Tako se,
usred noći, prenula: probudivši se, ugledala je kako se krošnja drveta
pod kojeg je legla rascvala. Zadivljeno je gledala kako se raskošna
trešnjina krošnja širi, a iza nje zvjezdano nebo i noć blistavog punog
mjeseca. U tom se trenu, preplavljena ljepotom, naklonila prema
stanovnicima sela koji su je otjerali te rekla „Hvala vam na ljubaznosti
koju ste mi pružili, odbijajući me ugostiti, jer sam se zahvaljujući
tome našla svjedokom cvata rajskog drveta“. S dubokom sviješću o obilju
kojeg joj je Život pružio, Rengetsu je zahvalila ljudima koji su joj
odbili pružiti krov nad glavom: i neka su, shvatila je, jer pod običnim
krovom bi propustila trenutak cvata svetog stabla, mirnu tišinu noći i
sjaj punog mjeseca. Stoga, ne samo da je prihvatila situaciju, nego ju
je i dočekala sa zahvalnošću.
Tajna poruka trešnjinog cvata:
čovjek postaje svjestan, budan, u trenutku u kojem sa zahvalnošću
prihvati sve što mu život donese, znajući kako je igra postojanja
raznolika, prolazna i promjenjiva.