Koristimo kolačiće (eng. cookies) kako bi Vam osigurali najbolje korisničko iskustvo.
Za nastavak korištenja naše stranice, dopustite kolačiće u web pregledniku. U suprotnom kliknite na link Više informacija za detaljno objašnjenje kako blokirati kolačiće.
Prihvati kolačiće
Više informacija

Sakura center

Trešnjin cvijet ili japanski Sakura jedan je od najvažnijih simbola japanske kulture. Predstavlja ljepotu, buđenje i prolaznost. Svojom krhkošću i kratkim vremenom koje je prisutan, trešnjin cvijet simbolizira svijest o zahvalnosti. Samo čovjek koji je zahvalan za sva iskustva života, ugodna i neugodna, bez izbora i biranja, jednostavno zahvalan za ono što mu je dano, jer zna da mu je dano od Božanskoga, može biti potpun i predan. Sa tim dolazi i svijest da mu je svako iskustvo dano kao odgovor na traženje njegove duše, jer je potrebno za njegov rast.


Zen priča o prihvaćanju sa zahvalnošću: legenda kaže da je lijepa i mudra Rengetsu bila na hodočašću i jedne je večeri došla u neko selo. Budući da se spuštala noć, zamolila je stanovnike da joj pruže prenoćište. No, kako je prenosila Zen - a Zen je za svijest prosječnih ljudi bio silno revolucionaran i radikalan jer je drmao njihove temelje, zbog čega ga nikako nisu mogli prihvatiti te donosio transformaciju svijesti, koje su se bojali – nitko je nije želio ugostiti. Štoviše, nisu joj dopustili niti da ostane u gradu, nego su je izbacili u divljinu. Bila je hladna noć, a Rengetsu gladna i bez prenoćišta. Nije joj mnogo preostalo, pa je složila utočište ispod nekih stabala u poljima. No, kako je bilo istinski hladno, nije mogla duboko zaspati. A bilo je i opasno – divlje životinje su lutale okolo. Tako se, usred noći, prenula: probudivši se, ugledala je kako se krošnja drveta pod kojeg je legla rascvala. Zadivljeno je gledala kako se raskošna trešnjina krošnja širi, a iza nje zvjezdano nebo i noć blistavog punog mjeseca. U tom se trenu, preplavljena ljepotom, naklonila prema stanovnicima sela koji su je otjerali te rekla „Hvala vam na ljubaznosti koju ste mi pružili, odbijajući me ugostiti, jer sam se zahvaljujući tome našla svjedokom cvata rajskog drveta“. S dubokom sviješću o obilju kojeg joj je Život pružio, Rengetsu je zahvalila ljudima koji su joj odbili pružiti krov nad glavom: i neka su, shvatila je, jer pod običnim krovom bi propustila trenutak cvata svetog stabla, mirnu tišinu noći i sjaj punog mjeseca. Stoga, ne samo da je prihvatila situaciju, nego ju je i dočekala sa zahvalnošću.

Tajna poruka trešnjinog cvata: čovjek postaje svjestan, budan, u trenutku u kojem sa zahvalnošću prihvati sve što mu život donese, znajući kako je igra postojanja raznolika, prolazna i promjenjiva.